Najbolja autohtona jela u Hrvatskoj

Soparnik je specijalitet iz kraja koji je nekada zauzimala Poljička republika, a obuhvaća teritorij oko planine Mosor istočno od Splita. Zbog jeftinih sastojaka koji se upotrebljavaju u njegovoj pripremi smatra se posnim jelom koje se često posluživalo na Veliki petak, Badnjak i uoči blagdana Svih svetih. Soparnik je slano jelo koje se peče na otvorenom ognjištu zvanom komin. Postavlja se u lim za pečenje stavljen izravno na žar i odozgo posut pepelom. Soparnik je gotov kada porumeni, a s njega se nakon vađenja iz komina uklanjao pepeo. Prije posluživanja soparnik se premazuje maslinovim uljem u koje je dodan protisnuti češnjak za dodatnu aromu i slast.

Poznata sinjska uzrečica kaže da „kupus radi arambaše”, čime se ističe važnost dobroga kiselog kupusa u pripremi ovog tradicionalnog jela Cetinske krajine, dijela Dalmatinske zagore na čijem se području nalazi i sam grad Sinj. Listovi kupusa pune se dobro usitnjenim mesom koje se ne melje, nego se obrađuje s pomoću sjekirice, a u smjesu se dodaje i sitno narezana slanina, preprženi luk, usitnjeni češnjak i peršin te naribana korica limuna. Arambašići se kuhaju s komadima suhog mesa ili slanine te izrezanim listovima kiselog kupusa. Ovo zasitno i ukusno jelo predstavlja okrepljujući obrok kad krenu kišni jesenski dani, a još je slasnije ako se uz njega ispija lokalno crno vino.

Zagrebački odrezak zapravo je pohani teleći odrezak punjen šunkom i rastopljenim sirom te predstavlja raskošniju verziju poznatog bečkog jela Wiener Schnitzel. Iako ga se danas priprema i od drugih vrsta mesa, kao što su svinjetina, puretina ili piletina, teletina se smatra osnovnim sastojkom ovog tradicionalnog recepta. U restoranima se zagrebački odrezak poslužuje s kriškom limuna, čija se kiselina odlično slaže s pohanim mesom, a najčešći su prilozi prženi krumpirići ili pak rizi-bizi, kuhana riža s dodatkom graška.

Najčešće se javlja u Međimurju, Zagorju i Podravini, ali se nađe i na stolovima u Slavoniji i Moslavini, gdje se na prostranim poljima redovito uzgajao kukuruz i u mlinovima pretvarao u bogato kukuruzno brašno. Zlevka je jelo koje se začas može pretvoriti u desert dodavanjem jabuka, oraha ili pekmeza ili pak ostaviti slano, ovisno o željama i mogućnostima obitelji koja je priprema. Zasitna je, kalorična i ukusna, a s obzirom na to da je odlična i topla i hladna, zlevka može biti ukusan doručak, brzi međuobrok ili lagana večera, a može nadomjestiti i kruh uz različita mesna jela.

Smatra se jelom sa slavonskih pašnjaka, a pripremali su ga čobani, odnosno pastiri kao zasitan i hranjiv mesni obrok koji bi se polako krčkao na vatri nekoliko sati. U čobancu se najčešće skriva nekoliko vrsta mesa, među kojima prednjače svinjetina i junetina, a dodaje se još i meso divljači ili pak janjetina. Jedno od glavnih obilježja ovog jela svakako je i njegova ljutina, za koju se osim mljevene crvene paprike dodaju i sušene ljute papričice. Dio je šarma ovog specijaliteta dugotrajna priprema i okupljanje oko otvorene vatra i kotlića iz kojeg se puši, dok prostor oko vatre ispunjavaju mirisi začina i prženog mesa.