Čobanac

Nakon napornog dana na polju, pašnjaku ili u šumi, ništa ne nahrani tijelo i dušu bolje od toplog i ukusnog čobanca, slavonskoga jušnog jela pripremljenog u kotliću ili velikom loncu. Smatra se jelom sa slavonskih pašnjaka, a kako mu i sam naziv kaže, pripremali su ga čobani, odnosno pastiri kao zasitan i hranjiv mesni obrok koji bi se polako krčkao na vatri nekoliko sati.

Čobanac se najčešće radi za više ljudi, najukusniji je kada se jede u dobrom društvu, a odličan je i kad malo odstoji. U čobancu se najčešće skriva nekoliko vrsta mesa, među kojima prednjače svinjetina i junetina, a dodaje se još i meso divljači ili pak janjetina. Meso se u kotao dodaje po redu i ovisno o žilavosti, pa se tako prvo ubacuje divljač, a potom slijede junetina i svinjetina. U njegovu umaku prokuha se i mnogo povrća poput luka, mrkve, korijena celera i peršina te svježe rajčice, a nezaobilazni su dodatak začini poput lovora, soli, papra i, naravno, mljevene slatke i ljute crvene paprike koja čobancu daje njegovu prepoznatljivu crvenu boju. Jedno od glavnih obilježja ovog jela svakako je i njegova ljutina, za koju se, osim mljevene paprike, dodaju i sušene ljute papričice.

Čobanac se kuha sporo, i to tako da se usitnjeno meso prvo preprži na svinjskoj masti, na kojoj se zatim poprži i povrće. Za odličnu aromu u lonac se dodaje i vino u kojem se meso i povrće zajedno pirjaju. Dodavanjem goveđeg temeljca čobanac dobiva na izdašnosti, a kada se priprema u kućnom okruženju, u ovo se jušno jelo najčešće ukuhaju i žličnjaci ili zasitni krumpir. Čobanac je gotov i spreman za posluživanje kada se povrće gotovo u potpunosti raspadne, a sve meso omekša. Danas postoje brojna natjecanja u pripremi ovog specijaliteta, a poseban šarm nosi u sebi njegova duga priprema i okupljanje oko otvorene vatra i visećeg kotlića iz kojeg se puši, dok prostor oko vatre ispunjavaju mirisi začina i prženog mesa.