Samoborske kremšnite

Već pri samom spomenu Samobora, šarmantnog gradića udaljenog tek dvadesetak kilometara od Zagreba, prva pomisao koja većini Hrvata pada na pamet ukusne su samoborske kremšnite ili krempite, kolač s kremom koji se danas može pronaći u većini tradicionalnih slastičarnica.

U vrijeme karnevala, kada se većina hrvatskih gradova pretvori u paradu šarenih kostima i uličnog veselja, u kontinentalnoj Hrvatskoj uz krafne često se jedu upravo kremšnite, čiji je izvorni recept očuvan sve ove godine. Smatra se da se najbolje kremšnite mogu kušati samo u Samoboru, odakle ovaj kolač i potječe, a zbog njih se brojni stanovnici Zagrebačke županije upućuju na izlet upravo u ovaj barokni grad.

Kremšnita je prepoznatljiva po svojoj laganoj žutoj kremi koja se priprema od jaja, mlijeka, šećera i brašna, a nalazi se između dva sloja prhkoga lisnatog tijesta, s tankim slojem tučenog slatkog vrhnja skrivenog ispod gornje kore. Za izvornog autora recepta koji je osvojio Samoborce navodi se Đuro Lukačić, slastičar koji je nakon povratka s naukovanja u Beču, Budimpešti i Zagrebu, nadahnut utjecajima iz susjednih zemalja, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća prilagodio desert na njemačkom znan kao Cremeschnitte i stvorio kolač koji danas čini dio identiteta ovog hrvatskog grada. Kore koje se upotrebljavaju na dnu i na vrhu ovog kolača peku se unaprijed, a lagana krema priprema se od tučenih bjelanjaka pomiješanih sa smjesom pripremljenom od mlijeka, šećera, vanilin šećera, žumanjaka i malo brašna. Iako se naizgled čini jednostavna, ukusnu žutu kremu zapravo nije lako pripremiti jer zahtijeva mnogo pažnje, ali i brzine kako bi se svi sastojci savršeno sljubili. Štoviše, kaže se da su za pripremu ovog deserta potrebne dvije osobe jer se žumanjci i bjelanjci moraju pripremati istodobno kako bi rezultat bio prava i slasna samoborska kremšnita. Prije posluživanja kolač se reže na velike kocke, a za kraj se svaka desertna kocka posipa šećerom u prahu, koji dodaje slatkoću ovom inače umjereno slatkom kolaču.