Najbolja jela u Hrvatskoj

Paprike se pune nadjevom pripremljenim od mljevene junetine ili janjetine u kombinaciji sa svinjetinom, usitnjenog luka, riže, češnjaka, jaja i začina, kuhaju se u velikim količinama pa ih se jede i po nekoliko dana, a brojni ih zamrzavaju kako bi ih uvijek imali na raspolaganju za brzi obrok. S obzirom na to da su uvijek ukusnije idući dan, punjene paprike često se pripremaju navečer, kada popusti vrućina. Punjene paprike najčešće se poslužuju s pireom od krumpira, koji daje odličan kontrast ovom aromatičnom i mnogima najdražem ljetnom jelu.

Pritom se posebno ističe zagorska pura, koja je postala sinonim bogate božićne ili uskršnje obiteljske trpeze, a u Međimurju je nazivaju još i „pura z mlinci”. Ovo se jelo jede u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a specijalitet je i zagrebačke kuhinje. Prema tradicionalnoj recepturi, najvažniji su elementi njezine pripreme prava domaća mast na kojoj se purica peče te sol i papar od začina. Mlinci su nezaobilazni prilog koji se jede uz puricu, a pripremaju se samo od brašna, vode i soli, no predstavljaju idealnu podlogu za uživanje u mesnim sokovima nastalima prilikom pečenja.

Koliko je slavonskih i baranjskih obitelji, toliko ima i recepata za pravi fiš-paprikaš, a kao što njegov naziv da naslutiti, priprema se od ribe, i to one riječne pa je zato posebno čest upravo u ovim regijama gdje rijeke imaju veliku važnost. Fiš-paprikaš tradicionalno se priprema u bakrenom kotliću obješenom iznad otvorene vatre u koji se ubacuju narezani komadi očišćene riječne ribe poput soma, šarana ili štuke i luk te se sve zalije vodom i pusti da zakuha na vatri. Svoju karakterističnu boju i pikantnost fiš duguje mljevenoj slatkoj i ljutoj baranjskoj paprici, a poseban ga je užitak jesti u veselom društvu nakon dobro odrađenog posla.

Bijeli tartuf (Tuber Magnatum) je najkvalitetniji i najcjenjeniji jer raste samo na području Istre, Italije i Francuske pa stoga dostiže i najvišu cijenu na tržištu, a u stopu ga prate rasprostranjeniji ljetni i zimski crni tartufi (Tuber Aestivum).Pronađeni i očišćeni tartufi čuvaju se u obliku grumenja, režu se na tanke listiće i konzerviraju u maslinovu ulju ili se dodatno obrađuju kako bi ih se očuvalo od propadanja. Među osobito popularnim delikatesama koje se mogu nabaviti u dućanima ili izravno od tartufara nalazi se i tartufata, aromatična kombinacija šampinjona, tartufa, maslinova ulja, soli i češnjaka koja se upotrebljava za pripremu ukusnih umaka i namaza, a mnogima je omiljen dodatak jednostavnoj tjestenini, rižotu ili brusketama.

Kremasta tekstura ovog jela i aroma mora čine ga omiljenim predjelom u brojnim restoranima u primorskoj Hrvatskoj, ali i popularnim glavnim jelom za sve koji vole ribu i morske plodove. Iako se crni rižoto od sipe u Dalmaciji često pripremao i kao posno jelo za Badnjak, danas ga se smatra posebnim specijalitetom koji ne znaju svi dobro pripremiti. Osim sipe, poseban okus ovom rižotu daje i prošek, dalmatinsko desertno vino koje se riži dodaje prilikom kuhanja i kojem se pripisuje posebna aromatičnost.