

Grk je autohtona sorta bijelog grožđa od koje se proizvodi rijetko i cijenjeno hrvatsko vino. Ova sorta poznata je u narodu i pod nazivima grk korčulanski, korčulanac, grk mali, grk veli, gark i lumbarajski grk, a uspijeva na pješčanom tlu, i to upravo u Lumbardi na otoku Korčuli.
Riječ je o suhom vinu bogatog i zaokruženog okusa koji obilježava blaga gorčina na završetku. Grk ne sadrži velike količine kiselina, a u vinu se najčešće nalazi od 12 do 14 posto alkohola. Grk nije jednostavan za uzgoj jer ima isključivo ženske cvjetove koji kod oprašivanja ovise o susjednim sortama, pa ga se stoga najčešće sadi u paru s plavcem malim ili sortom rukatac. Budući da je oprašivanje ove sorte zahtjevno i nije uvijek uspješno, na zrelim grozdovima redovito se uz velike i oplođene bobe grka nalaze i one manje, neoplođene koje vinu daju njegovu prepoznatljivu gorčinu. Razlog su tomu kiseline koje se skrivaju u tim nerazvijenim bobama grožđa, a kojih ima mnogo više nego u velikim bobama.
Uzgoj ove sorte grožđa preporučuje se samo u srednjoj i južnoj Dalmaciji, a činjenica da ne raste nigdje drugdje na svijetu čini je posebno vrijednom sortom. Grk se nekada uzgajao ne samo na Korčuli nego i na Visu i Braču, kao i u Konavlima, a danas, osim u Lumbardi, gdje zauzima tek pedesetak hektara, može ga se pronaći i na Pelješcu te u tragovima i u zadarskom zaleđu. S obzirom na to da je grk sorta koja polako nestaje, u posljednjih nekoliko godina poduzimaju se posebni napori kako bi se očuvala sorta koja je nekada bila među vodećima u južnoj Dalmaciji. Vino od ove jedinstvene sorte može se poslužiti ohlađeno na otprilike 12 Celzijevih stupnjeva kao aperitiv prije jela, njegova svježina dobro se slaže s ribama poput lososa, plodovima mora, salatama i hladnim jelima, a izvrsno će se sljubiti i sa svinjskim lungićem. Grk se smatra i odličnom bazom za proizvodnju jakoga dalmatinskog desertnog vina prošeka, pri čemu se zrelo grožđe nakon berbe mora dodatno prosušiti kako bi dobilo slatkoću potrebnu za pripremu tog posebno vrijednog pića.