
Svako jelo krije svoju priču, bez obzira na to je li riječ o hvarskoj gregadi ili bračkoj janjetini, brudetu – tom amblematskom ribarskom jelu ili pak spravljanju svakojakih jela na gradelama, veza domaćeg stanovništva s običajima spravljanja jela važna je koliko i sama konzumacija hrane.
Veća obiteljska okupljanja ili pučke fešte jedinstvena su prilika da se mirisima, a ponajprije okusima pronikne u običaje, vještine nabave hrane, ali i znanja i vještine kuhanja koje su kroz stoljeća rijetko mijenjana, možda samo malo usavršavana. Konzumacija jela društvena je stvar i od iznimne važnosti za dalmatinski identitet, a svako jelo s ponosom se spravlja i s poštovanjem konzumira.


