Kvarnerski TOP pet za autentičan odmor koji ste zaslužili
Kvarner je destinacija za jedinstven odmor. Posjetite bjeloglave supove na Cresu ili se u Veprincu divite najljepšem pogledu na zaljev.
Predah nije bijeg, predah je prilika za nešto novo i bolje. Zastanimo i osluhnimo oko sebe. Prepoznajmo šarmantan kolorit skrovitih mjesta koja su sačuvala vlastitu dušu. Sačuvati dušu? Tako mala, a tako velika poruka, koja nam postaje sve dragocjenija.
U mjestima s dušom moguć je i odmor za dušu. Predlažemo nekoliko takvih mjesta.
Veprinac se ugnijezdio na obroncima Učke, na pola puta između mora i neba.
S obale se čini nadohvat ruke, zbog lijepo vidljiva zvonika župne crkve. Tko se zaputi na Veprinac, dočekat će ga srednjovjekovna gradska vrata s tri ulaza, stara loža, kao i kameni stol na otvorenom s uklesanom 1655. i 1770. godinom. I sjajan pogled na Kvarnerski zaljev s vidikovca Brituh ispred crkve, 519 metara nad morem.
Tu se može biti uistinu iznad svega, opušten i svoj.
Martinovo selo u Jelenju, na Grobničkom polju, utonulo je u zelenilo pored slapova Rječine.
Slika je idilična, pogotovo dodamo li joj sačuvani drveni Gašparov mlin iz 1650. godine. Neumorno pokretani vodom, njegovi vanjski kotač i unutrašnji mehanizam ne prestaju se pokretati. U mlinu se melju pšenica i kukuruz, onako kako se to činilo u davna vremena. Svježe dobiveno brašno može se i kupiti.
Kruh načinjen od njega kruh je naših baka.
Dobrinj živi današnjim životom, ali ne zaboravlja kako je živio jučer.
U njemu se poštuje baština stanovnika otoka Krka, koji u neka druga vremena nisu živjeli lako. Dobrinj ima Etnografski muzej i Etnografsku zbirku obitelji Barbalić. Dio baštinskog blaga nalazi se na otvorenom. Poput kamenih gumna, gdje se vršilo žito, ili mjesta za prikupljanje građevinskog pijeska („place za mel”).
Sakralni muzej i ostaci crkvenih građevina zasebna su priča.
Lokve znaju za prednosti autoceste Goranke, ali su od nje skrivene.
Lokve su Gorski kotar o kojem sanjamo. Ljeti se stapaju s planinskim zelenilom, nudeći šetnju ili bicikliranje uz Lokvarsko jezero. Možda i ribolovnu potragu za najvećom pastrvom. Zimi dišu u radosnom ritmu sanjkališta.
U oba dijela godine sjećaju se priča o Lujzinskoj cesti s početka 19. stoljeća, koja se proteže kroz mjesto. Lokve su i Žabarska noć – natjecanje čija će žaba skočiti dalje.
Orlec duguje svoje ime krilatim vladarima otočnoga neba.
Riječ je o otoku Cresu i njegovim bjeloglavim supovima. Otočani te ptice nazivaju „orel” i znaju kako se hrane uginulim ovcama. U Orlecu uzgajaju stada ovaca još od 16. stoljeća, držeći se iskustva kako su na otoku upravo one najbolji čovjekov prijatelj.
Krajolikom Orleca caruju i kamen, mediteransko bilje, kao i male skrovite plaže. Uronjen u takvu prirodu, Orlec je možda sve ono što grad nije.
Mjesta velikih i malih riba
Istražite