
Uzmemo li u obzir svu stilsku raskoš, ne čudi stoga da se danas popevka prakticira od monofonog ili višeglasnog pjevanja, do vokalno-glazbenih interpretacija, no uvijek poštujući izvorni oblik naslanjanja stihova na melodiju te oblikujući tradicijsku pjesmu.
Međimurska popevka isto je tako i sastavni dio tradicionalnih plesova ovog kraja, ali prakticiranje ovog specifičnog napjeva nije isključivo povezano sa scenskim revijalnim priredbama, već je sastavnica svakodnevice međimurske regije i to je ono što joj osigurava budućnost. Jer uz popevku se odrasta i uz nju se ljubi, ženi, veseli, ide u crkvu, ali i plače, i to s malenom dozom izvorne melankolije za koju kažu da je karakteristična za ovaj kraj između dviju rijeka – Mure i Drave.


