
Klapsko pjevanje vuče svoju tradiciju iz mediteranskog kulturnog kruga, malenih mjesta uz more i na otocima, gdje su se momci okupljali u klape i, u nedostatku današnjih gadgeta i interneta, pjevali u društvu s prijateljima, uglavnom bez instrumenata.
Obično pjesmu pokrene jedan pjevač, kojeg potom slijede ostali glasovi, a iako je ponekad teško razumjeti riječi klapske pjesme, za užitak se dovoljno prepustiti pjesmi koja zbog milozvučnosti kao da putuje na morskim valovima. Tematika klapskih pjesama uglavnom se plete oko mora, ljubavi i mediteranskog načina života, jer rijetko se a capella pjeva o tuzi, uglavnom je ljubav na prvom mjestu, a i kad se pjeva o nekom prošlom, danas posve izgubljenom načinu života, pjeva se s uzvišenim osjećajima, nerijetko veličajući uzorne vrijednosti prijašnjih generacija.


