Mobilna aplikacija Explore Croatia×
Velebitska degenija

Zaštićene biljke u Hrvatskoj

Croatia.hrGdje ićiAtrakcijePrirodaZaštićene biljke u Hrvatskoj

Dodaj na moju listu želja

Biljke, ti zeleni ukrasi našeg prekrasnog planeta, imaju ulogu od presudnog značenja za očuvanje života. Ne zaboravimo da današnji način života, zagađenje zraka, tla i vode, nekontrolirana sječa i gradnja, onečišćenje pesticidima i gnojivima te posljedice klimatskih promjena itekako negativno utječu na cjelokupni biljni svijet, što rezultira i nestankom mnogih vrsta.

Stoga je u Hrvatskoj, u cilju očuvanja brojnih prirodnih staništa i raznolikosti biljnih svojti, zakonom zaštićeno gotovo tisuću biljaka u kategoriji strogo zaštićenih vrsta. Ako se pitate što bi to značilo, odgovor je pomalo složen, jer u tu kategoriju spadaju prirodne biljne vrste koje su u opasnosti od izumiranja ili je riječ o usko rasprostranjenim biljkama ili se odnosi na one divlje vrste koje se na taj način štite prema europskim i međunarodnim propisima. Koji god bio razlog uvrštavanja, jedno im je zajedničko – strogo zaštićene biljke iz prirode zabranjeno je brati, rezati, iskopavati, sakupljati ili uništavati!

Od ukupnog broja poznatih biljnih svojti u Hrvatskoj, one specifične samo za određeno područje, tzv. endemi, zauzimaju veliki udio, pogotovo kad razmatramo jadranske otoke i planinska područja, što našu malu zemlju svrstava u sami vrh endemski najvažnijih područja u Europi, ali i šire.

U Hrvatskoj s ponosom možemo istaknuti područja najpoznatijih endema, a to su dvije planine, Velebit i Biokovo, gdje rastu brojni biljni „osobenjaci”, kako bismo sa simpatijom mogli nazvati endeme. „Zvijezde” su među njima velebitska degenija, endem i relikt žutih cvjetova, simbol Velebita, te biokovsko zvonce, biljna ljepotica plavkastih cvjetova rasprostranjena na klisurama planinskih vrhova.

Među endemima je velik broj onih koji ukazuju na prošlost nekog terena, a jedan je od najpoznatijih podsjetnika na ledeno doba hrvatska sibireja, listopadni grm iz porodice ruža koji je kod nas pronađen samo na kamenjaru planine Velebit.

Svakako je jedna od najpopularnijih, ali i ugroženih zaštićenih biljaka runolist (Leontopodium alpinum). Taj simbol visina i nedirnute prirode specifičan je po gustim vunastim dlakama i bijelim cvjetovima koji izgledom podsjećaju na lavlju šapu pa je prema porijeklu iz grčkog jezika tako i nastalo znanstveno ime biljke. Ovu biljku mnogi znaju, a posebice ljubitelji prirode i planina, budući da krasi oznake mnogih institucija i organizacija.

Premda je svojstven za visoke planine, runolist raste i u Hrvatskoj na stijenama i planinskim travnjacima planina Velebita, Dinare, Risnjaka, Bitoraja te Ličke Plješivice.

Endem zapadnog Balkana Kitajbelov pakujac, biljka izrazito ljubičastih cvjetova na dugim stabljikama, nazvana je po botaničaru, kemičaru i jednom od prvih istraživača velebitske flore Pálu Kitaibelu.

U Hrvatskoj je to strogo zaštićena vrsta i nalazi na popisu ugroženih biljaka Hrvatske, a raste u pukotinama sjeverozapadnih planinskih predjela Dinarida u Hrvatskoj.

Uz starogrčkog mitološkog junaka Ahileja veže se latinski naziv za jedan cijeli rod biljaka. Legenda priča da je tijekom trojanskog rata Ahilej, simbol hrabrosti i snage, bio ranjen te je krvareći došao do Afrodite, koja mu rane uspješno tretirala običnim stolisnikom. Prema tom mitu taj rod biljaka s oko 180 vrsta dobiva ime Achillea.

Zakonom je zaštićen „brat” običnog stolisnika planinski stolisnik, busenasta trajnica koja raste na kamenjarskim travnjacima, a prepoznatljiva je po baršunastim nazubljenim listovima i stabljici sa sivo-zelenim i bijelim cvatovima.

Izoliranost otoka i hridi, kojima Jadransko more obiluje, čini ih idealnim pozornicama za razvoj i rast endema.

Nautičarima je najpoznatiji predstavnik otočne endemske flore palagruški kupus, zabilježen samo na otocima Velikoj i Maloj Palagruži, zbog čega spada u gotovo ugrožene vrste. Flora ovih otoka obuhvaća oko 260 jako rijetkih vrsta i endema poput palagruške zečine, palagruške presličice i Visianijeva ptičjeg mlijeka.

Na području Kvarnera svoj dom našla je lijepa endemska biljka ljubičasto-modrih zvonolikih cvjetova koji rastući u busenovima krase pukotine stijena i litice stjenovitih obala. Ta je biljka simbol grada Plomina, gdje je prvi put pronađena i opisana, a zove se istarski zvončić (Campanula istriaca).

Jadranski je endem koji u potrazi za suhim staništima s povećanom koncentracijom soli također raste u pukotinama karbonatnih stijena i litica i dubrovačka zečina.

Premda joj se ime „naslanja” na Dubrovnik, zečina ne raste samo na stijenama Grada, nego i na cijelom obalnom području oko Cavtata, Splita i srednjodalmatinskih otoka. Žućkasti cvjetovi ovog jedinstvenog ukrasa stijena protežu se uvis na dugoj stabljici podsjećajući na mala sunca koja okružuju srebrno-zeleni baršunasti listovi.

Dalmatinska iglica biljka je ružičastih cvjetova koja je prekomjernim branjem zbog dekorativnog izgleda danas kritično ugrožena vrsta i može se pronaći samo na poluotoku Pelješcu.

Neke biljke mogu živjeti i više od 100 godina što ih čini veoma vrijednima. Jedna je od takvih zimzelena medvjetka, grmolika biljka prepoznatljiva po crvenim bobama.

Raste u planinskim područjima južne Europe, a u Hrvatskoj se može pronaći na Velebitu i u Gorskom kotaru. Zbog njezine ljekovitosti i jestivih plodova bilja se prekomjerno nabirala i stoga je zaštićena zakonom i nalazi se na popisu ugroženih biljaka. Kad krenete u šetnju prirodom, zapamtite da vas biljke čuvaju. Čuvajte i vi njih! Zaštićenim biljkama mjesto je u prirodi, ne u vazi.

#CroatiaFullofNature