Jeste li znali da je upravo na Jadranu, točnije na otoku Hvaru u Grapčevoj špilji, pronađen komadić keramike za koji znanstvenici tvrde da je najstariji (3500. pr. Kr.) prikaz broda u Europi.
Još u pretpovijesno doba ovaj zaljev Sredozemnog mora bio je važno sjecište trgovačkih puteva, a mogli bismo reći i prvih putnika namjernika ili, ako baš hoćete, i prvih turista. Kao strateški iznimno važno područje, Jadran su kroz stoljeća osvajali Grci i Rimljani, da bi pod Mletačkom Republikom ostao gotovo tri stoljeća. Sve to upućuje na veliku ovdašnju tradiciju brodogradnje koja je asimilirala brojne utjecaje te za svoje potrebe iznjedrila bogatu maritimnu baštinu.
Tako gotovo svaka regija Jadrana, da ne kažemo otok, ima svoj tip broda koji su ovisno o dominantnim vjetrovima, valovima, a prvenstveno namjeni, kreirali brodograditelji kako bi najbolje služio svojim vlasnicima. Tada je, kao i danas, brodogradnja prolazila kroz turbulentna vremena, no znanje i vještina gradnje brodova usprkos svemu nadilazili su povijesne neprilike i pronalazili načina da se pomorci sigurno vrate u svoje luke, bez obzira na to je li se brodovima ribalo, trgovalo ili gusarilo. Tako je u vrijeme antike i moćnog Rimskog Carstva ilirsko stanovništvo gradilo razne vrste brzih brodova kojima su stvarali velike neprilike Rimljanima, pa čak i gusarili do Grčke. Nikada nije pouzdano rekonstruiran izgled tih brodova, no neke od njih, kao što je liburna – brza dvoveslarka, preuzeli su i Rimljani, potom su lembuli preinačeni u današnje leute. Neki čak tvrde da je ovo liburnsko pleme imalo i brod s bočnim kotačem (liburna rotata), kakav je stigao u upotrebu tek koju tisuću godina kasnije!
Tek se za conduru croaticu, drveni brod datiran u 11. stoljeće, a koji je bio u službi hrvatskih kraljeva, posebice Petra Krešimira IV., pouzdano znaju svi detalji.
Nakon što je brod pronađen u podmorju ninske luke, po njemu je izrađena i replika koju ćete vidjeti na brojnim festivalima i regatama tradicijskih brodova koji se tijekom ljetnih mjeseci održavaju diljem Jadrana.
Brzi brodovi do dvadesetak metara na vesla i jedra poput omiških strijela (sagittae), iako su se upotrebljavali za trgovinu, zadavali su toliko muka Mlečanima da je rimski papa u 13. stoljeću poveo čak dva križarska pohoda na neustrašive omiške gusare. Osnovno sredstvo plovidbe u ranom srednjem vijeku bila su vesla, da bi se kasnije na jarbolima vijorila latinska, a potom i kvadratna jedra. Brodovi su se gradili prema svrsi, pa su se tako na dubrovačkom području gradile fuste, brigantini i galijice. No ekspanzijom Dubrovačke Republike kao trgovačke sile i spone između istoka i zapada brodovi rastu u tonaži i dobivaju ozbiljno jedrilje te takvim brodovima Dubrovčani trguju na cijelom Mediteranu pa i šire. Nava i koka temelji su trgovačke dubrovačke flotile. Brodograditelji su preuzeli neke detalje dizajna karakteristične za oceansku plovidbu i razvili novi tip broda – koke, a u 16. stoljeću i karakune, čime je dosegnut svojevrsni zenit i dominacija brodova na jedra naspram onih na vesla. Evolucija ovih za svoje vrijeme najvećih trgovačkih brodova odvijala se tijekom 18. i 19. stoljeća, kada dolazi do gradnje brikova i brigantina diljem jadranske obale, a naselja uz obalu od Istre do Boke Kotorske sa svojim brodogradilištima donose novi trgovački i socijalni uzlet, sve do osvita parobroda i prvog broda na vijak izrađenog u Rijeci 1871. pod imenom Hrvat.
No dok su velik trgovački brodovi osvajali svjetska mora, uzobalna plovidba i često osnovno sredstvo preživljavanja bili su manji ribarski brodovi gucevi, batane, gajete (falkuše), leuti, bracere, šitlci, logeri i drugi bez kojih bi otočka i priobalna ekonomija bila nezamisliva, a hrvatska povijest brodogradnje nepotpuna.
I dok nekih od većih drvenih jedrenjaka prevoze turiste diljem Jadrana, po malenim lukama otoka još ponosno stoje gajete i leuti, kao vječiti spomen pomorcima ovih obala. Za one prave ljubitelje istraživanja povijesti u stilu Indiane Jonesa otkrit ćemo da su na crkvi sv. Luke u Donjem Humcu i na zvoniku sv. Stjepana u Starom Gradu na Hvaru uklesani prikazi brodova, a na vama je onda da ih pronađete te se pronalaskom pohvalite na društvenim mrežama.
Ako se slučajno nađete u Rovinju, svakako posjetite Muzej batane, istarske male barke, na Komiži na otoku Visu muzej o falkuši, najbržem i svjetski poznatom brodu, ili ribarski muzej u Vrboskoj na otoku Hvaru.
Već nekoliko godina u Betini na otoku Murteru uz prekrasan Muzej betinske drvene brodogradnje, koji prikazuje priču o brodici kao hraniteljici lokalnog stanovništva, cijeli lukobran postao je vanjski postav rezerviran samo za ove drvene ljepotice, stoga iskoristite priliku i posjetite ovo jedinstveno mjesto koje ponosno čuva spomen na tisućljetnu brodograđevnu tradiciju ovih krajeva.
Deset drvenih brodova koji će i Nou učiniti ljubomornim
Istražite