Naime, unutar samo tridesetak kilometara ove turističke regije, jedne od vodećih u Republici Hrvatskoj, putnike namjernike čekaju Dioklecijanova palača u Splitu, najvećem gradu Srednje Dalmacije, Starogradski ager na otoku Hvaru i povijesna jezgra grada Trogira. I to nije sve što je spomenuta organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu uvrstila na neke od svojih prestižnih popisa.
Kao nematerijalna kultura ovoga dijela Hrvatske pod zaštitom UNESCO-a su i čipka od agave i procesija „Za križen” otoka Hvara, ali i Sinjska alka, viteški turnir čija je tradicija u Sinju započela u 18. stoljeću. Na istoj su listi i takozvano nijemo kolo iz Vrlike te klapsko pjevanje, tradicijsko višeglasno pjevanje bez pratnje instrumenata, koje se iz svoje kolijevke, Dalmacije, u novije vrijeme proširilo na neke druge hrvatske krajeve. O tome da je sačuvanih spomenika u ovom dijelu Hrvatske moglo biti još i više, svjedoče i brojni arheološki lokaliteti, među kojima je kao najveći na istočnoj obali Jadrana poznat Solin. Riječ je o ostacima antičke Salone, nekadašnje prijestolnice rimske provincije Dalmacije, koja se nalazi oko šest kilometara sjeverno od Splita. Dok u unutrašnjosti održivi turizam i povratak prirodi promiču sve popularnija etno-eko sela, na obali mora tome su se posvetili kampovi, među ostalim i korištenjem obilja sunčevih zraka za proizvodnju toplinske energije. Kampovi Srednje Dalmacije pridonose i promociji specijaliteta ovoga dijela Hrvatske.
